Opet sam zanemario pisanje ovdje? Ne znam ni sam zasto u zadnje vrijeme nemam inspiracije da pisem. Kao da sam sve teme ispucao, ali nisam jer mislim da trenutno upgrejdujem svoje znanje, ucim dosta toga novoga da bih mogao pisati. Mnogo toga me zanima i citam svasta, izmedju ostalog sad se zanimam za disanje, jer disanje je jedna vrsta lijeka.
Danasnju temu cu posvetiti zahvalnosti. Ne znam da li sam dosad pisao o tome ni sam ni pogledao u postove? Svi vrlo dobro znamo sta je to zahvalnost. Kako biti zahvalan u nevolji? Kako u problemu vidjeti poklon? To je vec nesto vise od nas i dolazi od Tvorca jer on sve kreira.
Zasto ja sad u ovom zdravstvenom problemu trebam biti zahvalan? Mnogo je razloga izdvojicu neke. Trebam biti zahvalan Bogu jer me je vratio na pravi put jer me voli i ovo putovanje od pocetka tako i dozivljavam kao jednu vrstu odgoja. Pokusacu da objasnim koji je to put... Put na kojem sam otkrio Njega, put na kojem sam otkrio sebe, put na kojem sam naucio o sebi i drugima. Jer sam naucio da sve vise cijenim narocito sebe. Put gdje sam naucio da budem zahvalan na malim stvarima, put na kojem sam naucio da budem strpljiv sa svima narocito sam sa sobom.
Jos dosta toga bih mogao staviti ovdje na cemu sam zahvalan sto imam itd... Iskreno se nadam da cu jedno jutro reci hvala ti Boze na dobrom zdravlju jer dok sam bio zdrav vrlo rijetko sam se zahvaljivao za to. Sad cekam na Njega.
Mogao bih pisati o zahvalnosti sto mi je Dragi Bog poslao odredjene ljude u moj zivot da bi me naucili tome, a to su prijatelji, doktori, motivatori itd... Hvala Bogu na njima. Takodje hvala Bogu na majci, sestri, rodbini koji su tu uz mene i oni jednim dijelom prolaze ovo sa mnom.
Nikad dosta zahvaljivanja! Zato kad ustanete ujutru recite, hvala Bogu na svemu i na iskusenju i na blagodatima. Sa ovim cu zavrsiti ovaj post i nadam se da cu biti redovniji u pisanju.
